POSLEDNÍ VÁLEČNÍ KRÁLOVÉ EVROPY

NOVÝ DÍL KAŽDOU STŘEDU VE 21:00

HASTINGS 1066. GODINE – uvod u bitku

Problematičan brat

Nevolje za novookrunjenog kralja Engleske, Harolda II. Godwinsona, započele su puno prije no što je sjeo na prijestolje. 1055. godine, Siward, grof od Northumbrije, preminuo je, a godinu dana prije njegov je najstariji sin, nasljednik, poginuo u bitki protiv Škota. Mlađi nasljednik, međutim, bio je premlad za upravljanje problematičnim zemljama Sjevera. Brat Harolda Godwinsona, Tostig, preuzeo je autoritet nad tim zemljama.

Tostig Godwinson, budući kralj i najutjecajniji član klana Godwin, odlučio je pregovarati kako bi izbjegao nepotrebne sukobe. Ispostavilo se da ga gotovo svi mrze i njegov je povratak na vlast Northumbrije bio nemoguć. Oduzeti su mu titula i bogatstvo, a Tostig je prognan. Nikada nije zaboravio tu bratovu uvredu i zakleo se na osvetu te je gotovo istog trena okupio snage za borbu protiv Harolda. Ovaj niz događaja imao je fatalan utjecaj na razvoj događaja iduće godine.

Posljednja invazija Vikinga

U siječnju 1066. godine Harold Godwinson postao je kralj Engleske. Znao je da će imati problema s princem Vilimom od Normandije koji će htjeti preuzeti prijestolje. Međutim, vjerojatno nije očekivao da će, prije no što te nevolje dođu, zadobiti udarac od brata Tostiga koji je u norveškom kralju Haraldu Hardradi našao pristalicu. Napali su Northumbriju iz koje je Tostig prognan. Kralj Harald Hardrada, također uzurpator engleskog prijestolja, bio je hrabri ratnik koji je volio rizik i opasnost te je htio sudjelovati u još jednom ratu. 18. rujna 1066. godine oko 9000 Vikinga postavilo je golem kamp u blizini Ricalla na rijeci Ouse u Northumberlandu. Ubrzo, u bitci kod Fulforda, uništili su snage Morcara, grofa od Mercije, i grofa od Northumberlanda te su preuzeli York.

Stamford Bridge

Kralj Harold Godwinson odmah je reagirao. Glasnici grofova došli su do Kralja u rujnu. 24. rujna, šest dana nakon pristanka Vikinga, Kraljeva je vojska došla u Tadcaster gdje je Kralju rečeno da su osvajači 12 km od Yorka, u Stamford Bridgeu, te da su njihovi brodovi još 20 km dalje. Hardrada vjerojatno nije očekivao sukob tako brzo pa se odlučio odmoriti.

Kralj je donio hrabru odluku i napao. Sve mu je išlo u korist: važan element iznenađenja, stanje u zemlji, lokacija vikinške vojske s obje strane rijeke. Oni koji su bili na strani s koje je Harold dolazio nisu imali šanse za preživljavanje. Obrana Stamford Bridgea brzo je nadvladana, no potrajala je dovoljno dugo da se ostatak osvajačke vojske pripremi za borbu.

Bitka je trajala nekoliko sati, no kad su Harald Hardrada i Tostig poginuli, kaos je zavladao u vikinškim redovima i uskoro su se počeli u panici povlačiti u kamp. Mnogi su poginuli. Harold Godwinson velikodušno je odlučio poštedjeti sina poraženog kralja Hardrada, Olafa. Ostatak velike vojske pobjegao je u 24 broda i nikad se više nisu vratili.

Pristanak Normana

Nekoliko dana nakon obrane od Skandinavske vojske, Harold je primio vijest da je Vilim Kopile pristao na jugu. Harold je vjerovao da vrijeme u to doba godine neće ići u korist plovidbe velike flote preko La Manchea. Masovna mobilizacija okupljena u svrhu obrane raspuštena je, brodovi su otplovili, a on je bio kilometrima udaljen od zemlje bez obrane.

Djelomično demobilizirana vojska vratila se na Jug, a putem je okupila koliko je ljudi mogla. Oko 8. listopada, nakon prisilnog marša, stigli su u London. Mjesto okupljanja onih po koje je poslano tijekom marša bila je „stara jabuka“. Nažalost, više ne znamo gdje je stajala. Dva dana poslije, ne čekajući ostatak mobilizirane vojske, Kralj, na čelu vojske, marširao je u smjeru Hastingsa protiv normanskih snaga.